Utorak, Septembar 09, 2008
Nedostajali ste mi...i jos,o dosadi,Isidori i suzama
Da domah zakukam kako mi je lose?Ili da vam prvo kazem kako ste mi nedostajali.
A jeste!I to mnogo.Hyper,Biljce,Domacica,Pinokio i jos jedna osoba koja ce mi nedostajati i dalje,ali nesto kasnije o tom.Pa i Vlado,ovaj Vlado iz chat box-a i privatnih poruka na forumu kojeg cu mozda i nagovoriti da nam se pridruzi 
Pozdrav,Vlado!Nego,hoce li mi uspjeti ovi pregovori?
Ma,nedostajali ste mi svi.
I ne znam zasto me nije bilo tako dugo.Valjda je istina jedino u tome da mi se,prosto,nije dalo.A to tako ne lici na mene...
Ne radim.Spavam u beskraj.Skidam sa neta neke nebguluzne igrice u trial verziji,uzrast do deset godina.To je postalo toliko opasno i pretece po mozak da sam pocela sanjati likove iz djecijih igrica kako im u virtuelnim barovima iznat glave sljaste porudzbe.A ja trcim okolo sa tacnom,trcim i trcim.Slobodno se smijte.A mozete i pustiti koju suzu,jer vise je za plakanje.
U inbox-u se nakupilo toliko mail-ova,a ja uporno ne odgovoaram.I jeste,sramota me.Posebno zbog onog pisma (oduvijek sam ih voljela,pisana na zutim i roza papirima,da i sada rado mail nazovem pismom) moje dobre prijateljice koja prosto sija od ljubavi,konacno i poslije svega.
Volim te,mila,i tako se radujem!
Prazna sam,emotivno iscrpljena i toliko bezvoljna da me ozbiljno plasi.Mrzi me izaci van na kafu.Mrzi me nasminkati se,obuci,promjeniti torbu.Mene,koja sam vjecito trcala sa jednog mjesta na drugo,pisala bezbrojne mail-ove i tri puta u danu trcala na kiosk po dopunu.Ova mi traje vec deset dana,eto toliko se ne javljam ljudima.
Uplasena za svoje mentalno zdravlje,odlucila sam promjeniti boju kose,pokusati razveseliti svoj dosadni odraz u ogledalu.Rezultat-neka cudna varijanta pepeljasto plave,sa tendencijom ka svijetlo-zelenkasto-smeckastoj.Sok!Jeste da mi sad svi trune kako mi bas lijepo stoji uz lice i nekako otvara pogled,ali ja mrzim kada me lazu.
Bespalatn savjet-nikada,ali nikada u stanju emotivnog rastrojstva ne cackajte po sebi i nikako nemojte ici u kupovinu!Ostacete bez para i jos tuzniji nego ste bili.
Lako me iznervirati.Ovih dana citam Isidoru Bjelicu i zivciram se na svakoj trecoj strani.Na svakoj petoj me odusevi svojim ekstravagancijom.Oh,Boze,bas bilo divno u prohladnim avgustovskim nocima umjesto deke vaditi krzneni pokrivac.Medjuti,drage i dragi moji,kada sam u novcanoj krizi ja umjesto kavijara kupim kobasice u rinfuzu,margarin,jaja i brasno.Nekako mi dodje korisnije,a i vise je mogucnosti za prehraniti se.I ne znam kako vi ali,u onim davnim i srecnim vremenima,kada sam jurcala iz jedne turisticke destinacje u drugu,ja sam,kao i svaki"malogradjanin",nosila foto aparat i ruksak na ledjima i gurala se da vidim sve sto sam smatrala da je vrijedno za vidjeti.Boze,pa ja uopste nisam znala da je tako "urbano" sjediti u sobi lux hotela nadomak Markovog trga u Veneciji i vezti goblen!Eto,ja sam se smatrala gradjaninom svijeta a ustvari sam tako primitivna...I jos,zbilja me je zabrinuo podatak da postoje odredjena jela koje se jedu iskljucivo po lijepom vremenu ili magli.Tako saznadoh da je vrlo primitivno jesti prstace po kisi.Ne znam za vas,ali ja obozavam ustipke u svim godisnjim dobima,vremenskim prilikama i neprilikama.
E,da...kupuje li neko od vas pamucni NEMARKIRANI ves na sarene prugice ili ja sam ja neki endimicni primjerak?!Jer,saznajem da se stradanje Srba najvise uoacava (u Londoskom Harodsu) po (tako jadnom!) svilenom korsetu.
Za razliku od Isidore,koja za izljeve ljubavne patnje i suza koristi iskljucivo topose kao sto su Jelisejska Polja ili park u Oksfordu,ja sam (oh,tako neurbano) neki dan plakala na Njegovom ramenu na tako obicnoj livadi,u tako obicnom seocetu nadomak Prijedora,kraj Sane.I zbilja mislim da,za tako emotivan trenutak,nije bilo ni ljepse trave ni rijeke,ni divnijeg ramena na citavom svijetu!
Nisam mu se vratila.I jos se pitam nije li bas ova ljubav,sto sam je tako olako odbacila,bila ona za koju se vrijedilo boriti.I da li je,kao toliko puta do sada,ipak On u pravu.Jer,jos mu ocima vidim isti onaj sjaj,jos me isto drzi za ruku,jos sa istim osmjehom vrti pramen moje kose oko kaziprsta.Jos mu usne mirisu po tresnjama,jos me ONAKO gleda,jos ga sanjam u samotnim nocima.Jos mi,ponekad,posalje poruku od samo dvije rijeci i ja ih vidim dvjesta i znam sve sta je htio reci,a nije.
Uskoro punim trideset.Nisam bas nista drugacija nego prije pet,sedam godina.Ni pametnija,ni bolja.Ni mudrija.Jos upadam u iste zamke.Jos uvijek progovorim prije nego razmislim.
Da,mozda sa manje humora i smjeha.
Da,nekako sam dosadna sama sebi i svaka rijec koju kazem,dosadna je.Zato,oprostite ako davim,dragi moji...
I,da...Bez namjere da pominjem dogadjaje sa ovog mjesta od prije nekoliko dana (a za koje sam saznala tek sinoc),zelim samo reci da mi je tako zao sto je otisla Sanjarenja56.
Sanjarenja56,draga moja,ako mozda citas ovo,zelim ti reci da sam te mnogo zavoljela.Da sam u tebi prepoznala divnog covjeka i toplu dusu.I da bih voljela da ona tuga,koju sam toliko mrzila jer je bila dio tebe,nije provejavala kroz tvoje postove,cak i one nasmijane.Zelim ti reci da ces nedostajati ovom mjestu i meni.Voljela bih da to znas.Ako ne citas,zamolicu Domacicu (ili bilo koga drugog ko je u kontaktu sa Sanjarenja,molim vas) da ti prenese moje pozdrave od srca,jednu pusu i zelju da te u zivotu prati svako dobro.
A sve vas,dragi moji,ljubim.I radujem se sto sam opet na ovom mjestu.
Principessa 78, pises o tako poznatom osecanju, totalne nezainteresovanosti, zelje za promenom ali i nedostatka sage da se bilo sta menja.Mozda i nedostatka volje.Ja ti ne mogu reci proci ce, bice bolje jer ni sama za sebe ne verujem u to, samo ti zelim reci ne odbacuj ako te tera na razmisljanje. Razmisli, mozda ti nebo salje znake. Procitaj ih.
Uza sve,mozda sam postala i kratkovida.Medjutim,draga Casper,ono sto siguro znam i sto ti mogu tvrditi,jeste da ovakve faze uvijek prodju.*
principessa78, nikada ova sokoćala ne mogu zameniti lični odnos pisane reči, one koja ne titra pikselima već drhtavom rukom zamrljenog pozdrava.
Takođe, jak pozitivni dojam ostavlja tvoj odnos prema ovoj divnoj dami. U nadi da će pročitati i posebno vrednovati glas onih kojima je stalo (a sve drugo - delete) - veliki pozdrav za SANJARENJA56!
Ave!
@Patos:Divna primjedba o pisanoj rijeci.Jos se sjecam kako sam,kao tinejdzerka,pravila koverte od postera iz Bravo-a.Kasnije sam kupovala one njezne,pastelne za njezne rijeci poprskane omiljenim parfemom.I birala boju hemijske olovke (mastila) vec prema tome kome pisem.Sada su sva spakovana u zutu kartonsku kutiju i,pomalo kicasto,zavezanu narandzastom masnom :)
Sanjarenja...zbog nje sam tuzna!
Pozdrav,Patos.Cini mi se da do sada nismo mnogo komunicirali i nadam se da cemo to ispraviti:)
he-he, sećam se vremena autentičnog Bravo-a (samo na nemačkom) i kako smo ih u Umagu '84. "pozajmljivali" u ogromnim količinama (mladost-ludost, kažu).
A što se komunikacije tiče, svakako - evo već!
Ave!
Razumem te, slično se osećam...i drago mi je što si opet ovde..
@Patos:Jeste.Pretpostavljam da,iz nemoci da razumijem omiljen mi casopis,i danas ne podnosim njemacki jezik.I primjecujem kako ni tinejdzerski casopisi nisu sto su nekad bili,ma na kom jeziku bili pisani.
A komunikacija me raduje :)
Pozdrav!
@Somatica:Da li to ima veze sa vremenom (ionako smo vec navikli da ga krivimo za sve i svasta) i nadolazecom jeseni ili pms-om (koji je prosao odavno,by the way)ili necim petim,pojma nemam.Samo da sto prije prodje.
I ja se radujem sto sam opet ovdje i sto "vidim" draga mi lica.**
Nek ti nama opet pises pa ma kakva ti boja kose bila. Meni nemoj slati sliku nove frizure, jer sam bolno iskrena :)
Ja se obavezujem da prenesem poljupce i pozdrave!
@Biljce:Nemam sliku sa novom kosom,niti namjeru ovjekovjeciti taj momenat:)Iako,ta iskrenost mi stvarno dobro dosla.
Hvala,znam da ces prenijeti.**
Ne znam sta bih ti rekla...verovatno i ne umem nista pametno sada da smislim (a, ni inace) jer sam zadnjih dana jako raspolozena i imam volje za sve, osim za mudrovanjem. Dakle, ako si u tom raspolozenju jos uvek, na bilo sta sto cu ti napisati ostaces ravnodusna :)))
Pozdrav!
@Pinokio:Na srecu,takve faze su,ipak,prolazne.Los period,bez posla,ljubavi.Ali prodje cim slozim stvari u svojoj glavi i nadjem novi smisao.
U svakom slucaju,zadrzi tu svoju radost:)**
:) stara moja :)
ajme meni, to je tebe uhvatila predrodjendanska depresija :)
a i ja ti falim vise nego sto smes priznati :)
da si ti meni draga moja ziva i zdrava pa ce i osmeha biti.... a drago mi je sto vidim da si tu :)
@Hyper:Ili neki uranjeli klimaks...ko li ce ga znati.
A falis,ma sve priznajem :)
I lijepo mi je ovdje,bas.Kao kad se vratis kuci.Ustvari,ne valja mi poredjenje posto se kuci nikad nisam voljela vracati:)
Ljubnem!
:) imam ti ja bona leka, ako je taj uranjeli klimax :) i ja ga pijem i ajme sto mi dobro u glavi od njega :)
hehe.... eto, sad imas dom kome se rado vracas, iako nije od kamena i drveta :) dobar je.
Završeno leto svi se vrćamo. Dobro neki i odlaze, ali bar se nešto dešava. Ti si nešto baš depresivna ovih dana? :)
@Hyper:Daj,bona,to tvoje.Duplu!I da pitamo ljude sta piju:)**
@Glumac:Druze,napalo me nesto:)I ne volim ova svoja stanja,ali prodje uvijek.Sva sreca pa nisam trajno takva:)
Ipak,zalim zbog ovog odlaska.
A povratku dragih mi ljudi se radujem:)
Ne treba žaliti za nečim što je prošlo, treba se radovati što je uopšte i postojalo.
*To sam negde pročitao, da ne bi slučajno bilo zabune da krade tudje misli u komentarima :)))
@Glumac:Ih,ma gdje to da pomislim,daleko bilo!Uostalom sve sto kazemo,neko je vec rekao...
A opaska je odlicna!
