Ponedeljak, Avgust 04, 2008
Moja bivsa koleginica
Sinoc sjedimo drugarica i ja u basti omiljenog nam nam kafica i ona me pita vidjam li jednu moju bivsu radnu koleginicu.A nisam je vidjela sto godina.
Cesto pomislim na nju,tu i tamo cujem ponesto,uglavnom nista dobro.Imala je ona i svojih losih strana,kao i svako ljudsko bice.Ali,bila je i lijepa,pametna,prodorna i iznad svega veliki drug i radnik,izuzetno odgovorna i predana poslu.Bila je udata,deset godina starija od mene i bez djece.Sjetim se ponekad raznih dogadjaja sa njom,bilo je tu svega.Makar nisam konfliktna osoba ali sa njom sam nekoliko puta dosla u sukob.Jedna je od onih koji nikom ne daju za pravo,sklona nametanju sopstvenog misljenja i volje uvijek i u svakoj situaciji.Ipak,kada bih sada trebala da je ocjenim kao losu ili dobru osobu,svakako bi prevagnulo ovo drugo.Imala je ona svojih divnih osobina i u mnogim prilikama pokazala se kao izuzetan covjek,nesebicna i vrlo odana.Vremenom sam je sve vise i bolje upoznavala,otkrivala neke strane njene licnosti kojima sam objasnila tu povremenu agresiju.
Zivot je nije stedio.U to vrijeme ocajnicki je zeljela dijete.Poznati su mi svi pokusaji lijecenja,priroda njene bolesti,neuspjele vjestacke oplodnje i pakao kroz koji je prolazila.A onda je odustala.Nikome nije dala da makar nasluti njenu tugu.Meni jeste,jednom.I voljela bih da nisam cula tu pricu,tu agoniju i konacno mirenje sa sudbinom.A onda je stiglo sve ostalo.Na jedan indirektan nacin bila sam ukljucena u sve probleme koji su joj se odjednom srucili na glavu.Tu cu pricu preskociti,nije ni vrijeme ni mjesto.Reci cu samo da je zadesilo nesto toliko strasno,prica koju,na srecu,dozivi tek mozda jedan covjek u sto hiljada ljudi.Uslijedila su razlicita sudjenja,prijetnje,strahovi,milion ljigavaca i sitnih dusa preko noci je dobilo priliku da se okomi na nju i lijeci sve svoje frustracije i komplekse.Ne kazem,bilo je tu i njene krivice,greske prije svega.Ali ja znam i potpisujem da je sve sto je ucinila bilo iz najbolje namjere.Nasla se u paklu,progonjena na svakom koraku,ponizavana i osudjivana.Tada je prestala da radi.
Vidjala sam je vrlo rijetko i uvijek u nekim cudnim okolnostima.Samu u gluvo doba noci kako luta ulicama.Jednom sam je srela sakrivenu iza velike bijele marame,doduse,bilo je jako hladno.Ocesala se od mene i nije me primjetila,mozda nije ni htjela.A slusala sam sve i svasta.Bilo mi je tuzno u srcu,ali sam se uzdrzavala bilo kakvog komentara.Pricalo se da je oboljela na zivce i da se ponasa,blago receno,cudno.Jezila sam se od tih prica,mislila kako su ljudi odvrtani,kako pretjeruju i nasladjuju se tudjom nesrecom.Poznavala sam je.Bila je vrlo jaka i stabilna osoba,sposobna da se izbori sa svakim problemom.
Jutros sam otisla u biro ispraviti neku njihovu gresku.Taman da udjem u kancelariju kada se vrata otvorise i izadje ona.Pozdravile smo se na brzinu i ja sam zapazila da u ruci nosi neki stap,dugacak oko metar i prilicno debeo.U momentu mi je to bilo cudno,pomislila sam da ga je kupila zbog necega ali nisam znala zasto bi toliku stapinu vukla za sobom po kancelarijama.Sluzbenica me poslala kod pravnice ali ta je otisla na pauzu.Dok sam cekala,moja bivsa koleginica se vratila,sa sve stapom.Bila je nesto mrsavija nego ranije,ali i dalje vrlo lijepa i dotjerana.Stala je samnom i pocela neku obicnu pricu.Tek tada sam primjetila da je vrlo cudno nasminkana,pogled mi ponovo pade na onaj stap.Nakon dva minuta shvatila sam da se nekontrolisano smije,prica nepovezano i preglasno,da joj se ruke i ramena cesto iskrive u nekom cudom drhtaju.Oblio me hladan znoj,da sam mogla pobjegla bih glavom bez obzira i razjaukala iz glasa.Zapitam je kakvim je poslom ovdje.Rece samo da je ponijela stap i da bez njega vise ne izlazi na ulicu.Kaze,tucem koga treba.Pomislih da se sali pa se osmjelih na jedan smjesak.Ali ona me pogleda krajnje ozbiljno i progovori,onim svojim starim glasom koji pamtim,da je vrlo ozbiljna i da se zaista ne odvaja od tog stapa.Pocela je da ga vrti u ruci,meni se najezlia svaka dlaka na glavi i postde mi hladno iako sam se zapravo znojila.Ushodala se oko mene praveci koncentricne krugove,ali i dalje vrlo ljubazno pricajuci o svemu i svacemu.Konacno se otvorise vrata kancelarije u koju je trebala uci.Dosla je i sluzbenica koju sam ja cekala.Ne znam kako sam usla unutra i obavila sta sam trebala.Srecom,trajalo je samo minut.Vani sam izasla osamucena i totalno nesvjesna gdje sam zapravo krenula.Jedva sam dobauljala do ulice i malo se pribrala.Jos uvijek drhtavih ruku nazvala sam onu drugaricu od sinoc i rekla da mi vise nikada ne pominje ljude koje ne vidim dugo,da ne priziva.
Nisam otisla tamo gdje sam trebala.Dovukla sam se do kuce i tropila u stolicu.Tuzna,zabrinuta,ljuta,bjesna i sve u isti mah.
Bila je lijepa,inteligenta,sposobna,jaka,dobar radnik i drug.Napunila je cetrdest godina i vise nema muza.Nema posao,nema nikakva primanja.Zivi kod sestre i ceka sudjenje.A ja se pitam,cije to ona grijehe placa i sta je toliko Bogu kriva.Do kada traju i kolika su iskusenja.I koliko toga covjek uopste moze da podnese.
Boze,samo nam pameti i zdravlja daj,pomislila sam u sebi i sjetila se gomile mojih glupih zelja i prohtjeva.A nista,nista nije vazno.Samo zdravlje.Da kroz zivot prodjemo i sacuvamo snagu i pamet.
"Boze,samo nam pameti i zdravlja daj,pomislila sam u sebi i sjetila se gomile mojih glupih zelja i prohtjeva.A nista,nista nije vazno.Samo zdravlje.Da kroz zivot prodjemo i sacuvamo snagu i pamet."
To je to...
@Iluzija:Jeste.Samo cesto zaboravimo za sta se treba moliti.**
Znas,niko nama nece nista da da,ako se ne potrudimo sami...A moliti se za nesto,pa to samo coveka stavlja u jos vecu neizvesnost...
: )))
Budi pozdrvljena**
@Xenija:Ipak postoje stvari na koje covjek ne moze da utice svojom voljom.To je,prije svega,zdravlje.Osobito ovakvo o kojem sam pisala.Za to nam ostaje samo molitva.**
Tuzna prica. Poucna. Ostavi me u mislima na to kako ne znas sta ti zivot nosi, ali negde znam da nosi ono sto mi zelimo, verovatno duboko nesvesno. Kakvi smo iznutra, takav nam je zivot. Ali, da ne hulim....ovo su samo moja priglupa glasna razmisljanja....
@Pionokio:I ja sam sklonija tvom nacinu razmisljanja.Tek se ponekad,ovako kada ne mogu da objasnim i shvatim,pitam iskusava li nas Bog,placamo li i dokle neke svoje i tudje grijehe.I zamolim za zdravlje.
Priča teška, realna, strašna. Čovek može izdržati više nego kamen, kaže kineska mudrost. Ali ne bez posledica, dodajem ja.
Tužna i interesantna priča. I ne bih je dalje od toga komentarisao. Ali moram da komentarišem ostale stvari :-)))
Najbolje obožavam vas Krajišnike sa izrazima tipa "radna koleginica". A kakva je to "neradna koleginica"? Ili još bolje: "nerođena sestra" - ne znam da li se to koristi u Prijedoru, ali sam siguran za Banjaluku. Kako neko može da bude nečija sestra ako nije ni rođena, pitam se ja?
...i pitam se kada ćeš da skineš ove roze - ciklama - rezedo kombinacije, razvališe mi oči, aman zaman?!?
Hajd budi mi živa i zdrava :-)))))))
sta reci sem da plemenita zelja moze dovesti do kraha. a ako se udruzi sa losom okolinom, onda je to brodolom gori od titanikovog.
eh, samo znati sacuvati zdravlje...
Prijatno!*
Tužno... Kada se susretnemo sa tugom, setimo se koliko je ovaj život kratak u svoj svojoj lepoti i trajanju... Pokušavamo da zatvorimo oči, ali su seni tu da nas podsete na propuste i želje ...
@Sanjarenja56:"Ne daj Boze docekati sta covjek moze prezivjeti",govorila je moja baka.A ti si u pravu.Evo kakve su posljedice.**
@Tekstopisac:Neradna kolegica je ona sa kojom ne radis:)))A kako da kazem-"kolegica sa posla"...dobro,moze i tako.Jeste,i mi kazemo "nerodjena sestra" a to je ona,kao sto vec znas,koju nam nisu rodili mama i tata.Medjutim,koliko znam,i kod vas se kaze "rodjena sestra".Bezbeli da je rodjena,inace ne bi ni mogla biti sestra:)A jeste,cudan nam je jezik i pun zamki:)))
Sto se drugog djela tice,odgovorila sam i na proslom postu.Rekoh da mi se ne da mjenjati font i slicice,mnogu su mi slatki.A i tebi su,samo neces da priznas:)))Ali,evo kompromisa-kada odlucim mijenjati izgled stranice,obecavam da cu te pitati za misljenje i uvaziti zelje:)
Aj uzdravlje!
@Domacica:Jeste,i cijeli dan mi se vrti po glavi.I ona i njena prica i misao sta sve mozemo docekati u zivotu.
I ponavljam,samo da na pameti i zdravi ostanemo.**
@Malaino:Kao prvo,drago mi je da na ovom mjestu vidim novo ime i zelim ti dobrodoslicu.
Kao drugo,svidja mi se tvoj komentar.Zaokupimo se glupostima,besmislenim i nepotrebnim zeljama i stremljenjima i zaboravimo,ni ne primjetimo kada sve prodje i nestane.
hm. :( ta blog mi je pojeo komentar.
tuzna prica, naprosto srce da pukne.
zdrav razum je najvece bogatstvo.
Ja sam se naježio čitajući priču. Kako je tek bilo uživo. I kako je tek njoj... Eh, svega ima, svega.
@Hyper:Jeste,jeste.I samo se Bogu pomoliti za to.
A prica...jeziva je.I nisam ispricala sve...**
@Mlado Luce:Meni je jos zlo od tog susreta.A njoj...samo Bog neka je na pomoci.
Check out the post right here
thnx for sharing your nice websites.
https://springfestival.co.il/
https://nessziona.net/%D7%A6%D7%A8%D7%9B%D7%A0%D7%95%D7%AA-%D7%95%D7%A2%D7%A1%D7%A7%D7%99%D7%9D/%D7%97%D7%91%D7%A8%D7%95%D7%AA-%D7%91%D7%A0%D7%99%D7%99%D7%94-%D7%9E%D7%95%D7%91%D7%99%D7%9C%D7%95%D7%AA-%D7%91%D7%99%D7%A9%D7%A8%D7%90%D7%9C-490674
