Subota, Jun 28, 2008
Mojoj prvoj ljubavi
Sinoc sam srela moju gimnazijsku ljubav.Onu zbog koje se pati dugo,bez nade,bez cilja.Cije se ime pise na zadnjoj,presavijenoj stranici brizljivo ukrasenog spomenara.Na casu matematike,u svakoj kockici A cetiri formata.Na djackoj torbi,iznad kreveta,ispod prekidaca za svjetlo u stubistu,sa datumom nekog februara hiljadu devetsto devedeset i trece.
Cijela je vjecnost prosla,lijepi moj.A isti si,ma isti.Godine su te voljele.Obrisale mladalacke bubuljice i dodale tek malo grubosti tamnom licu,taman koliko treba.
Pozeljela sam da prodjem sasvim blizu tebe,da iskoristim guzvu i ramenom zakacim tvoje.Da ti se,onako zenski,nasmijesim i pogledam u oci.A samo sam skrenula pogled,isto kao svih ovih godina.Isto kao prvi put kada sam te srela,poslije svega.
Vise se ni ne sjecam.Ne znam gdje,kada ni zasto.
Bila sam tek djete i bilo je ono zlo vrijeme.Kako sam dugo trazila rijeci,kako nespretno nabrajala glupe i providne razloge,kako se plasila da ne naslutis.A znala sam da jesi.Na tebi je zivot ostrio zube,ti si morao prepoznati istinu.Jesi li zbog toga okrenuo glavu?Ili si me prezreo sto nisam bila hrabra?
Imala sam tada petnaest godina i prvi put ljubila.
Gary Moore i Still got the blues,sjecas li se jos uvijek?One mracne sobe i mog prvog plesa?Galerije danas nepostojeceg kafica u koji sam krocila prvi put?(Uopste,bio je to prvi put da sam usla u bilo koji kafic.)Caja od nane i promrzlih prsta?Poljubaca u mracnom stubistu i mojih klecavih koljena?Kako sam bjezala iza zida kada bi neko upalio svijetlo?
Premalo je sjecanja ostalo i meni.Petnaest godina je otislo u nepovrat.
Ogrubjela sam,moja prva ljubavi,malo je toga ostalo od one uplasene djevojcice.I da,danas bih znala.Vikati,grebati,urlati na sav glas i izboriti se za tebe.Danas bih znala reci da me bas briga kako se zoves i mirno poci za tobom.Danas bih odabrala druge rijeci i ne bih napravila jos jednu zivu ranu na tvoj mladoj dusi.
Poslije tebe,zavoljela sam ponovo.Nekom drugom dala ono za sta sam,ususkana ispod roza dekice,sanjala da poklanjam tebi.Ucila se ljubavi,zivotu.Jedino nisam naucila kako preboljeti tebe.Provlacio si se kroz moje gimnazijske i studentske dane i u svakom je bilo pomalo tebe.U svakom pozivu na kafu,ukradenom pogledu,u svakom poljupcu.Mnogo godina kasnije,ja sam jos uvijek prepoznavala tvoj osmijeh na nekom slucajnom prolazniku,na mladicima koji su mi se dopadali i koje nisam voljela.Tada sam jos mogla da se sjetim svake rijeci,da se rasplacem bez razloga i obecam sebi da cu biti drugacija kada odrastem.
Pa meni su I na maturskoj veceri pjevali pjesme sto su podsjecale na tebe!
Vrijeme je ucinilo svoje i ne znam kakav si danas.Ni ja vise nisam ista.Zaboravila sam plakati i naucila rezati.Naucila zaboravljati ono sto boli.Mozda se ni tebe ne bih sjetila da te zadnjih dana ne srecem tako cesto.I gdje si se to krio tako dugo?Voljela bih znati kako zivis danas?Jesi li srecniji?
Da ti kazem kako danas razumijem.Kako sam duboko svjesna velicine tragedije koju si nosio na svojim djecackim ramenima.Koliko je strasan bio tvoj gubitak i kako duboka tvoja tuga.Mnogo se toga nije smjelo dogoditi i nikada niko ne bi smjeo izgubiti najblize na nacin na koji si izgubio ti.Mnogo godina kasnije,i ja sam ostala bez oca.Na drugaciji nacin,ali nikada nije prestalo da boli.
Da kazem kako sam te ostala zeljna.Da je jedino sto nikada nisam oprostila nacin na koji su mi je oteli prvu ljubav.I kako je,za sve ove godine,nisam prezalila.Kako su me uvijek boljela tudja lijepa sjecanja na prve poljupce i kako sam cutala o svojima.
Drugaciji smo danas,znam.Promijenili nas drugi ljudi,navike,zivot.Mozda bi mogli da se i osmjehnemo jedno drugom.
Samo je jedna stvar u meni ostala ista-jos me privlaci zabranjeno,jos zivim svoje ljubavi bez sanse da ih potpuno ostvarim.
I jos me nesto sjeca tebe:
"Here in my heart, there’s an empty space
Where you used to be
So long, it was so long ago
But I've still got the blues for you"
Principessa78, s nekim stvarima iz prošlosti treba završiti zauvijek. Inače budućnost može biti bljutava.
@Mlado Luce:Mogu li odgovoriti pitanjem?Jesi li zaboravio svoju prvu ljubav i prvi poljubac?Ili prihvatio da ti je nesto oteto,oduzeto,tek tako.Ne znam,mozda ja nisam takve naravi...
Lepo je kada covek ima lepe uspomene!
Te davne 1993. godine, ja sam svoju prvu ljubav, bas takvu kao sto je bila tvoja prva ljubav, ozvanicila brakom. Meni ,,uspomena" jos uvek traje.
ja se jos zivo secam svoje prve ljubavi... i svog prvog poljupca (mada iskreno reci, bas i nije bio nesto posebno :) haha ) neke stvari se ne daju zaboraviti, ali eto, ide se dalje. takav je valjda zivot.
@Pinokio:Udala si se za prvu ljubav? :) Kako je to lijepo!A uspomene...voljela bih da su moje na prvu ljubav lijepe,zbog nacina na koji se zavrsila.**
@Hyper:Ja sam od svog umalo pala:)Pa jeste,bio je nespretan i nikakav:) Ali znas ono:"Dao bih milijardu dolara za jekund prvog poljupca" :)**
#za jedan sekud prvog poljupca :) Jos se budim...
@Biljce:Jesmo li to svi plesali "stiskavac" uz Still got the blues :)**
Da, udala sam se za prvu ljubav, doduse...posle 8 godina zabavljanja! :)
Uvek su mi bili izbudljivi ti susreti sa nekim iz proshlosti...
Bude davno uspavane uspomene i ponovo nas inspirishu;))...
@Iluzija:Lijep osmijeh:)**
@Pinokio:E,to je lijap prica.I moja ujna se udala za prvu i jedinu ljubav,poslije 10 godina zabavljanja:)Sve mi se cini da je to u neka lijepa vremena bilo mnogo drugacije.Jeste ljubav uvijek ljubav,ali je drugaciji pogled.Danas od nje uzmicemo,plasimo se.Vise trazimo a sve manje nalazimo.**
@Schweppes:Ima ljepote u susretima iz proslosti i inspiracije u nedovrsenim pricama.Neke mogu cak da bude i lijepe.
@Tuzna:I tebi**.Plus,zagrljaj,velikiiii:)
moja je prva ljubav davno zaključana u mom srcu i uspomenama. tamo joj je mesto. ušuškano, nežno, pomalo setno. život ide dalje, uspomene čuvaj, vedrim okom gledaj u budućnost.
Prijatno!*
@Domacica:Jeste,pomalo je sjetno.I bas me ovih dana podsjetilo.Srela sam prvu ljubav poslije mnogo vremena i uspomenele krenule...**
