Grade moj

Trazila Hyper slike Prijedora.

Jednom sam postavila slican post,a i Tsunami1984 je nedavno govorio o tome.Ali,za one koji nisu vidjeli,evo jos jednom.Mozete misliti koliko bi vam se samo popeli na glavu da zivimo negdje na moru!

Pokusala sam pronaci na netu slike grada kako izgleda danas,buduci da je glavna ulica svoj konacan izgled dobila tek prosli mjesec,za Dan grada.Nije mi uspjelo bas sasvim i nigdje nisam pronasla slike novih fontana.

Uostalom,ako vam sve pokazem,sta ce vam ostati da vidite kada dodjete?!

Da vam ne bi ucitavalo stranicu do sutra,stvaila sam slike u pps.

Pogledajte ovdje

Nekada nisam voljela svoj grad.Bio mi je mali,ruzan i dosadan.A pricali su mi da je nekad davno imao dusu.Da je po raji bio nadaleko cuven.Nesretne godine je uzele.Neki drugi ljudi nisu je znali ponovo udahnuti.

Vremenom smo naucili voljeti jedno drugo i sada znam da bez njega ne bih znala.Da ne mogu "bez te vode i tog zraka".

"Kolika je u Prijedoru carsija",pisao je moj sugradjanin u svojoj knjizi.

Snovi

Ako se slucajno pitate gdje nesta jucerasnji post,ja obrisala.Nesto mi ne prija toliki publicitet a i ne znam sta cu od gostiju iz Surinama i Indije sto nece ni da pricaju samnom.Sute sa strane,gledaju i misle nesto svoje,ko li ce ga znati.Bar da mi kazu cime da ih ponudim-caj,kafa,burek,tufahija?

Ajde,salim se malo.Nego,htjedoh ja o necemu drugom.

Stiglo nam ljeto,a ja se sjetila kako sam se jednog davnog prvi put zaljubila.Ali onako odistinski,ne racunajuci one nezrele i leprsave srednjoskolske.Bjese to poslije prve i neuspjesne godine mog prvog,isto tako neuspjesnog,fakulteta.Bjese malo nizi od mene,bucmast i beskrajno drag.Najljespe na njemu bile se oci.Svijetlo smedje i nasmijane,sa tackicama boje sunca.Jedne smo veceri,poslije oluje,otisli na brdo iznad Banja Luke i gledali grad.U jednom me trenutku podigao i rekao kako je kod njih obicaj kada neko prvi put dodje da ga bace dole.Umjesto toga,okrenuo me sebi i poljubio.Valjda je pomislio kako je steta da odem tek tako,bez icega.Poslije se predomislio.Lijepo sam se ljubila,valjda.Sanjali smo tada neke svoje snove u mom mracnom i vlaznom studentskom stanu niskih prozora,smjestenom u suterenu ogromne i ruzne kuce prepune ludaka.On o inostranstvu i velikoj lovi,a ja....ko zna vise o cemu.Pekli smo palacinke u ponoc i igrali bele za okladu.Vazda je prao sudje i pricao kako mu zene nose nesrecu u karti.Znao je od male i nevazne vjesti napraviti spektakl.Svaki put kada sam cula neku nevjerovatnu pricu morala sam pitati-Je l' ti to M. ispricao?Bilo je ljeto i kada smo se razisli.Tek tako.A nista,nista se nije dogodilo.Stvarno.Bili smo samo suvise mladi.

Proslog ljeta sam ga srela,poslije milion godina.Setao je sa nekom zenom i gurao kolica.A ja se sakrila iza nekog stuba od onih zutih tackica u njegovim lijepim ocima.Sta da mu kazem poslije toliko vremena?A jos ga je bilo u najljespim sjecanjima,uredno spakovanim u sareni papir,namirasanim teskim cvjetnim parfemom sto sam ga voljela prije deset godina.Istog tog dana ponovo sam ga srela.Ovaj put je bio sam i nisam imala kuda pobjeci.Sjeli smo sa na saksije pred Dvoranom,gledali se i smijali.Ista si,ma ista.Ti si se promjenio.Samo ti u ocima isti onaj smijeh.Ljepsa si mi bila sa onom crvenom kosom.Ti si se udebljao i nekako urastao.Osmjelih se da pitam.A nije.Nije se ozenio,nema djete.Ono mu bili sestra i sestricna.Nije ostvario ni jedan svoj san,nije uspio vani,nije uspio u svom gradu.Na kraju te vecerii dobih broj telefona i poziv za kafu.Nikada je nismo popili.

Ni ja nisam ostvarila svoje snove.Mnogi od nas nisu.

Ali,moj najbolji drug jeste.Zavrsio je fakultet u Beogradu,tamo se zaposlio,napravio karijeru,napredovao.Ozenio je svoju prvu i jedinu ljubav i ceka svoje prvo dijete.Cesto dodje ovamo,okupimo se na njegovoj vikendici pa se zagleda u brdo iza kuce i kaze kako mu,ipak,sve ovo fali.Da dodjem ovdje,gajim koze i Bog da me vidi,veli.Onda proradi njegov bankarski mozak pa brzinom pretvori koze u evre i izracuna rentabilnost tog nemoguceg poduhvata.

Gimnazijki drug kojeg rijetko srecem nije posato poznati teniser.Dobio je dijete i ozenio se.Jednom rece da nije lijepa ali da ima love.Ostao je onakav kakav je oduvijek bio.

Moja kuma se udala,preuredila potkrovlje roditeljske kuce i jos se bori sa poslednjim ispitima.Srecna je zena.

Drugarica je definitivno odustala od momaka naseg grada.Ceka sezonu godisnjih odmora i gastarbajtere.Jos pise milion esemesova u danu i trazi posao.

Sestra sanja da ponovo obuce sljokicastu haljinu,obuje plesacke cipele i stane na podijum.

A ja...ja jos u torbi nosim crveno,gumeno srce sa otiskom necijih zuba,otkinuto sa privjeska za kljuceve.Borim se sa svojim sejtanima i vjerujem samo srcu.Jos svjesno radim protiv same sebe i sanjam kucu sa bazenom.Sanjam kako radnjam djecu plave kovrdzave kose.

Sanjam kako u sred ljetnjeg pljuska konacno,i jednom zauvijek,postaje moj.

Ili bar dan dovoljno topao za ici na Sanu.

Usput,cini mi se da mi neko hakuje kompjuter.Odbij,jadan ne bio!Pa sta ti je za tim?! 

Povratak otpisanih

Poceti ovaj post bilo je najteze.Htjela sam reci mnogo.Ali ne zelim da se jucerasnje rasprave prenesu i u danasnji dan koji je poceo rodjendanom i tortom,uspjesno polozenim prijemnim,polozenim ispitima,tufahijama i pitom od jabuka.Plasim se da cemo se svi ugojiti a onaj kupaci se sve vise smanjuje.Ma bas nas briga:"Lepi pa debeli"!

Uz vas cu i ekavicu da pocnem pricati:)

Juce je ovdje i previse receno,zato cu ja samo da se zahvalim.Imena necu pominjati.Ovakva spetljana jos cu nekoga i zaboraviti i eto belaja.Samo cu jedno da izdvojim.Pricajuci nocas sa mojim prijateljima dobila sam mail i u njemu rijeci sto su mi dotakle srce.Napisala ih je osoba cije sam ime cula prvi put.Jedva cekam da je upoznam!A sta mi je rekla citajte u njenom danasnjem postu.Definitivno osoba koja ostavlja trag.Ne znam jeste li primjetili,ali cak i kada zatvorite njenu stranicu pjesma ostaje u zvucnicima.Nema sanse da ugasite muziku sa njenog bloga:)

Poslije milion dana,juto je osvanulo suncano i toplo.I to bukvalno.Prognoziram da ce,ako ostane ovako,za dva-tri dana moci da se ide na Sanu.Kako cu sa onako malim kupacim,pojma nemam.Ustanovila sam da mi vise odgovara donji dio crnog,a gornji dio plavog kupaceg.Sad,moze li se to tako iskombinovati pojma nemam.Al' vidim sad su moderni ti kostimi sto donji i gornji dio nemaju bas nikakve veze jedan sa drugim.Eventualno ugajgule neku tufnicu iste boje.Sad nesto razmisljam da otkinem malo pantljike od gornjag dijela pa prisijem na donji.Samo pojma nemam gdje i kako...Ako neko ima ideju neka kaze odmah,za Boga miloga!

U ponedeljak je mojoj mami bio rodjendan.Jako sam srecna sto sam,nemam pojma od cega,uspjela otkinuti dovoljno da joj poklonim lijepu bijelu torbu sto se slaze uz nove cipele.Rodjendansku cestitku nikada nisam znala sklopiti,samo se raspekmezim.Ali znam da ona zna.

Da zna kako je volim najvise na svijetu.

Sta je bilo u utorak?Pricacu vam.Sada cu vam reci samo da i Njega mnogo volim.

Hyper je danas pozeljela smijeh.Nadam se da ce ga pronaci u ovom pps-u.

I "Izvi'te me sto psujem,al' ja samo pricam onako kako cujem"