principessa78

Sreda, Jul 23, 2008

Morski postovi:Dan sedmi,13.jul

I

Sutra putujem kuci.Pocecu odmah sad plakati da stignem odtugovati.Ako ima ko da mu spremam kucu i peglam ves u zamjenu za ostanak na moru,rado cu.

Jutros je more bas kakvo najvise volim-valovito i divlje.Rjesilo i ono da me isprati kako valja.Bas nista me ne vuce kuci i mislim da je jedna odluka sazrela u meni.Ucinicu to odmah,svaki sledeci dan bice tezi za oboje,a ja za to vise nemam snage.

A onaj Dalmatinac mi je uspio izvuci zivac,malo je sirov i divlji.

Sto bi rekao moj cikica,rodjak mojih domacina:

-"Izgubljen sluĆaj.To zimi kad zaduva bura ima sve da podivlja."

Cikica je genijalan,najradije bih ga povela kuci.Izgleda kao Gargamel ali ima duha za deset ljudi.Sjedi u svom cosku,skilji na jedno oko,a ispod one druge obrve sve registruje i za sve ima komentar.

Kaze on neki dan Dalmatincu:

-"Ti,Kockasti,da se zenis.Vec si na pola bLJentav,ima da pobudaLJis skroz tako sam.K'o cutak."

-"A,nesto mi rano da je pitaN,odbice me."

Moj cikica otvori i ono drugo oko,malo se nagnu naprijed pa opet zaskilji.

-"Bosanku oce da zenis?Medvjed.Da ne fantaziras!Da nadjes sebi zenu spram sebe,da se zenis.Sta ces kad zaduva bura,jos ce bLJentaviji da budes dogodine."

Mahnu par puta prema njemu glavom pa nastavi vise sam za sebe:

-"Bosanku?!Izgubljen sluĆaj.Deset kila na zlato za nju da spremis.I novu glavu za sebe da kupis.Eeee,moj Kockasti,nema to da se kupi."

-"Nemojte da mi ga zezate."

-"Ne zezam.Sta da ga zezam.Sam je od sebe zeznut.Ne valja da covjek puno fantazira,nije to dobro."

U taj cas konobarica rece kako se zaledila limunada.Moj cikica samo mahnu u pravcu reda pred poslasticarnicom i,kao da ga se to uopste ne tice,prozbori:

-"Tako i treba.Sve da se razboLJi.Dosade jedne,navalili ko termiti.Ocu ja po citav dan da mjesam LJimunaT.Ocu,p.m.Odoh na more.A ti taj LJedeni da im das.Ima red pred ambuLJanta da se uvati,tamo neka idu dosadjivati",pa se nasmija zlurado k'o da ga vec vidi,prebaci peskir preko reklamne majice susjednog hotela i odgega u pravcu plaze.

Dok pisem,naoblacilo se,zaduvalo,talasi mi prscu i razlijevaju slova,nemam pojma kako cu ovo procitati kad dodjem kuci.Samo da ne padne kisa.Da se jos danas iskupam k'o covjek i pozdravim sa morem.Sutra neka pada sta hoce.E,necu se pomjeriti odavde pa da su talasi dva metra.Mama je danas pricala kako sam i kao sasvim mala obozavala valove.Tata bi me stavio u moj mali camcic i vozao po njima.A kada bi more bilo mirno,znala sam stajati na obali i po citav dan dozivati valove:

-"VavoJi,vavoJi,dodjite!"

Bura sada vec jako duva i prilicno je hladno.Talasi zapljuskuju zidic visok preko metra.Ne odustajem.Odoh u vodu.

II

Nakon poslijepodnevne kafe,vratila sam se na plazu i okupala jos jednom.Sada sjedim naslonjena na zidic,umotana u peskir i cvokocem.Ledeno je,bura se pojacala a valovi su zastrasujuci.Gledam ovu djecu,njima nije ledeno u vodi i roditelji im se uopste ne plase da ce ih neki talas baciti na ove stijene.Meni se ne da uci jos jednom.Ne da mi se ni otici u sobu i poceti pakovati stvari.Kao da cu,sjedeci ovdje,odgoditi povratak kuci.Oprastam se od mora.

Pomalo i od Njega,negdje u srcu znam da ce biti tako.

A vi ovdje,nemojte se sutra oprastati od mene,ne znam vam ja to.Rascmizdricu se,pa sta cete onda od mene.Pravite se da sam krenula na kafu i da cu doci evo za sat.Ostavite mi peskir na plazu i sacuvajte mjesto.Kada na satu izbiju tri ure nisam usla u autobus.Skocila sam sa ovoga kamena ovdje.

Uskoro cu morati poci.K'o djete sam,pune mi se oci suzama.Pa-paa,lijepo moje more...

Uci cu sutra navece u svoj stan sama.Prazna.Nikakva.Najavljuju kisu,bice mi hladno.Bicu bez posla,bez ideje i plana.Sama.Mama ostaje ovdje.Docekace me ustajali vazduh i tragovi sestrinih pijanki.Okrenucu Njegov broj,vjerovatno posljednji put.Po mom glasu znace da nesto ne valja.Reci cu mu kako trebamo razgovarati i sve ce biti jasno.

Jos se ne mogu odluciti uci u vodu.A more me zove.

III

Otisla sam sama kraj svetionika i sjedila na klupi zagledana u svjetla na povrsini vode.Odjednom,more se umirilo,utisalo.Cudna mi je ova tuga,ne znam kako vise da je objasnim.Na molu je neko pjevao.Odjednom sam se pocela smijati kao blesava.Gospodja sa pudlicom zbunjeno je zastala pored klupe.Osmjehnula sam se i krenula u pravcu onog glasa.Dalmatinac je lezao na maloj barki njegova druga i derao se iz glasa:

Dovidjenja,malaaaa

bijeli brod ceka nas

ljubavi,vratit cemo se opet na ljeto

i pjevati na zalu tom,na obali

Drzali smo se za ruke i lunjali okolo.Pricali,smijali se.Mudrovali oko osobne iskaznice i licne karte,pasosa i putovnice,septembra i rujna.Dobila sam poziv da ostanem koliko zelim,da dodjem kada hocu,ostanem koliko mi se svidja.Da nastavimo da se vidjamo.Da sam draga i da bi volio vidjeti me u Bosni.Pomalo trubadurski pomenuo je neku mogucu vezu izmedju nas.

Ne.

Neka ostane sve lijepo i nevino.Da ne kvarimo,ne produbljujemo.Nisam ti ja za to.Lijepo nam je bilo,sta nam fali.Neka ostane sve u ovoj zvjezdanoj noci,evo,ni vjetra nema vise ni mrve i opet je toplo.Otplivajmo jos jednom do uvale.Poljubicemo se na molu,ujutro kada odem ti ces raditi.Nemoj mi reci zbogom,bas nista ne govori.Ovako je savrseno.Sve preko bilo suvise,pretjerano i nepotrebno.

Nije to to.Nisam ja ta i nisi ti taj.

Lijepih sedam dana.Uzivala sam,cijelim svojim bicem.

Autor principessa78 ( Morski postovi ) :: Komentari (24) :: Permalink :: Trekbekovi (0)

Sreda, Jul 23, 2008

Morski postovi:Dan sedmi,13.jul

Dodaj komentar